Selo Banska Selnica nalazi se na desnoj obali Kupe, 20 km istočno od Karlovca. U najstarijim povijesnim dokumentima spominje se toponim Selnica. Prema ispravi na koju se u svojim arhivskim istraživanjima oslanjao Lopašić (Oko Kupe i Korane, 1895: 280), a koja datira u 1512. g., Selnica je, zajedno s ostalim susjednim selima, bila dijelom vlastelinstva Steničnjak. Nakon turskih pustošenja, krajem 17. stoljeća vlastelinstvo Steničnjak pripalo je Draškovićima. Pri popisu sela koja su sačinjavala Draškovićevo imanje spominju se sada dvije Selnice: Donja i Gornja. Nevelikim prostorom između ovih dvaju sela prostirala se granica dviju krajina: karlovačke i banske. U sastavu Karlovačke krajine nalazila se i Slunjska pukovnija kojoj je pripala Gornja Selnica, odnosno današnja Slunjska Selnica. Banska krajina obuhvatila je teritorij od Donje Selnice, današnje Banske, prema turskoj granici na Uni (Mile Mrkalj 1 1980: 18). Obje Selnice naselili su Vlasi katoličke vjeroispovijesti (Lopašić 1895.).
U Banskoj Selnici ispitana je izvorna govornica Jane Jelkovac, rođ. 1928. U razgovoru je sudjelovala i Ljiljana Mance, rođ. 1965., također govornica selničkoga idioma. Istraživanjem su potvrđene one jezične osobine koje su u literaturi identificirane kao primarno štokavska obilježja, ali i one koje su svojstvene govorima svih triju hrvatskih narječja.
1. Mile Mrkalj: Sjeničak − kronika kordunskog sela. Historijski arhiv u Karlovcu, 1980.
Govor Banske Selnice mjesni je govor s polazišnom štokavskom osnovicom. Prema Radoslavu Lopašiću, Vlasi doseljeni u karlovačko Pokuplje podrijetlom su iz Pounja i zapadne Bosne. Vlasi, doseljeni štokavci došli su u kontakt sa starosjedilačkim kajkavsko-čakavskim, ikavsko-ekavskim govorima. Taj kontakt štokavskoga superstrata i kajkavsko-čakavskog supstrata rezultirao je specifičnim idiomom koji s jedne strane sadrži bitna štokavska obilježja, a s druge, brojne značajke svojstvene i drugim, neštokavskim govorima karlovačkog Pokuplja. Jedna od zajedničkih značajki većine karlovačkih govora je ikavsko-ekavski odraz jata prema pravilu Meyer-Jakubinski, svojstven ponajviše govorima srednjočakavskog dijalekta.
Fonologija
- zamjenica štȍ za neživo
- kvantitativne i intonacijske opreke između silaznih akcenata te dugouzlaznoga i kratkouzlaznog akcenta na mjestima pomaka siline; četveroakcenatski sustav: (ȁ), (ȃ), (à), (á)
- > a, ə > a: dȃn, pȁs
- ǭ > ū, ǫ > u: mȗž, sùbota
- > ū, > u: vȗk, jȁbuka
- Preinaka dočetnoga - l > - V
a) imenice: pòsal , pàkal, čȁval, kòtal
b) pridjevi: dèbel, vȅsel
c) pr. r. m. jd.: -l > ā bjȅžā, ìšā, dȍšā, vrȁćā, napísā, lȅgā, kazívā
-l > ō bȉjō, rádijo, čȕjo, ȉjo
- *,* *təj > ć: svíća , nȏć ; brȁća, smèće
- *, *dəj > : čȁa , mȅa, mlȁī, rȍđāk
- *s (< *stj = *skj) > šć: ògńīšće, prȋšć, gȍdīšće, stȑnīšće, bášća, púšćat, šćȁpac, kléšća, ali: štȃp, gȕšter
- treća jotacija: ȅ, nȉe, nȅe, ćȅrati, ȅd ‘tast’
- čr cr: cȓn, cȓv, crívo
- ra re: vrébac
Morfologija
- nerelacijski morfemi -ov/-ev u množini većine jednosložnih imenica muškog roda svȁtovi, grȁdovi, pòpovi, vrȁgovi, vȕkovi, kríževi, púževi; ali: gròbi, stòli, kļúči, mȗži
- uporaba aorista (on lȅže, oni òdnesošē)
- novi nastavci u dativu, lokativu i instrumentalu množine imenica:
ž.r. Dmn. sèstrama (uz: Dmn. krȁvam), Lmn. gȁćama, Imn. pȕškama
m.r. Dmn. vrȁgovima, Lmn. jȅževima, Imn. čèkićima
s.r. Dmn. kȍlima, Lmn. sèlima, Imn. krílima
- nastavak -a u Gmn. imenica svih triju rodova:
m.r. kóńā, grȁdōvā, čvȃrākā
ž.r. lòpātā, cȑkāvā, cȗrā, žénā, 5 sestárā
s.r. sélā, kȏlā, kȍljēnā
osim toga: gòstijū, pstijū, nòktijū
Osobine podudarne s drugim govorima karlovačkog Pokuplja
- izgubljen fonem h: júva, plȁta 'plahta', ódali smo, krȕv, štȉjat, sȗv, lȃd, mùva, strȃ, a, tȉle, Gmn. od nȁši lȋpī cȗrā
- redukcija zanaglasnog i: cȕr'ca, rád't, vȅl'kā, gȍd'na, s mȍt'kom, u Mȅr'ki, pìsan'ce, kúp't, kòb'la, udòv'ca
- protetsko v- u dijelu primjera: vȕra, vȗvo, vȕčit, vúsko
- ikavsko-ekavski refleks jata
- blȇd, bélo, cvȇt, dȅlat, lȇn, lȅto, lȇvo, mȅsto, pésak, séno, sréda, stréla, sùsed, tȇlo, tésan, tȇsto, trézan, vénac, vȅtar, zdȅla, zvȅzdice
- brȋg, crȋp, díte, dȉver, iscídit, lȋk, lípo, lȉpše, mìjūr, míńati, mȉsec, mlíko, nèvista, òrij, rȋč, smíšan, snȋg, stàriji, svíća, vríme, ždríbe
- jekavski refleks jata: bjèžati, djèca, djèvōjka, kòļeno, nèdjeļa, pjȅsma, pjȅva, pjȅšice, rijéka, tjȅme, žèļezo
àvlija − dvorište
bìksati − mazati (cipele)
ćáće − djed
divániti − 1. govoriti; 2. razgovarati
glȁž − staklo
kotlìčanje − igra štapom
nànule − sandale
òroz − pijetao
sìrket − ocat
stȃra mȃjka − baka
štȉge − stepenice
zbȍr − proštenje